UPUTA O POSTUPANJU PRI UGINUĆU PČELA
Legislativa
Uredba o zdravlju životinja (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/429) propisuje odredbe u području zdravlja životinja, uključujući i odredbe o registraciji subjekata i objekata. Sukladno Uredbi (EU) 2016/429 svi objekti na kojima se drže pčele (pčelinjaci) moraju biti registrirani pri nadležnom tijelu. Subjekti odgovorni za pčele na registriranim objektima (pčelari) odgovorni su za zdravlje pčela kako je određeno člankom 10. predmetne Uredbe te da posjeduju odgovarajuće znanje o bolestima životinja, između ostalog o bolestima koje se mogu prenijeti na ljude, načelima biosigurnosti, interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi, dobroj praksi u uzgoja životinja za životinjske vrste pod njihovom brigom te otpornosti na liječenje, uključujući antimikrobnu rezistenciju i njezinim implikacijama.
Sukladno Uredbi (EU) 2016/429, subjekti su dužni odmah obavijestiti nadležno tijelo ako postoje bilo kakvi razlozi za sumnju da je među životinjama prisutna bolest ili ako je prisutnost takve bolesti utvrđena među životinjama te da obavijeste veterinara o pojavi neuobičajenih uginuća i drugih znakova ozbiljne bolesti ili pojavi znatnog smanjenja stopa proizvodnje bez utvrđenog uzroka, u svrhu daljnjeg istraživanja, između ostalog u svrhu prikupljanja uzoraka za laboratorijsko ispitivanje ako situacija to zahtijeva.
Sukladno tome, nacionalni propisi Republike Hrvatske uređuju odgovornosti subjekata i postupak prijave bolesti životinja.
Člankom 18. Zakona o veterinarstvu (“Narodne novine”, br. 82/13, 148/13, 115/18 i 52/21) propisana je obveza posjednika životinja da ukoliko se pojave znakovi bolesti i/ili uginuće životinja mora o tome odmah obavijestiti veterinara. Nadalje, člancima 19. i 24. Zakona o veterinarstvu propisan je način postupanja veterinarskih djelatnika i ovlaštenih veterinara u slučaju sumnje odnosno potvrđenog slučaja bolesti životinja.
Pravilnik o prijavi bolesti životinja („Narodne novine“, broj 65/20) propisuje način prijave onih bolesti životinja koje podliježu prijavi sumnje odnosno potvrđenog slučaja te obveze posjednika životinja, veterinara, ovlaštenih veterinara, veterinarskih inspektora i službenih i referentnih laboratorija vezane za postupak prijave bolesti životinja. Člankom 3. predmetnog Pravilnika određena je obveza posjednika da u slučajevima znakova bolesti odnosno uginuća životinja o navedenom mora, odmah i bez odgađanja obavijestiti veterinara. Člankom 4. predmetnog Pravilnika propisana je dužnost veterinara da na svaku prijavu posjednika mora izaći na teren te obaviti klinički pregled životinja, utvrditi da li postoji sumnja na bolest, te da u slučaju sumnje na one bolesti životinja koje podliježu prijavi sumnje, mora o istome obavijestiti nadležnu ovlaštenu veterinarsku organizaciju. Članak 5. predmetnog Pravilnika propisuje dužnost ovlaštenog veterinara da u slučaju sumnje na bolesti koje podliježu prijavi sumnje, mora o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata, elektroničkim putem izvijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane i veterinarskog inspektora. Također, propisano je da o svakom potvrđenom slučaju bolesti koje sukladno
Pravilniku podliježu obvezi prijave potvrđenog slučaja, ovlašteni veterinar mora o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata, elektroničkim putem izvijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane i veterinarskog inspektora. Bolesti pčela koje sukladno Pravilniku podliježu obvezi prijave sumnje i/ili potvrđenog slučaja su akaroza pčela, američka gnjiloća, etinioza, europska gnjiloća, tropileloza i varooza.
Postupanje
Sukladno navedenoj legislativi, svako uginuće pčela pčelar je dužan prijaviti veterinaru, odnosno ovlaštenom veterinaru koji provodi klinički pregled i uzorkovanje kako bi se isključile bolesti pčela te postupa sukladno prethodno navedenim odredbama.
U slučaju kada se sumnja na druge uzroke uginuća (pr. trovanje pčela), veterinarska inspekcija obavještava i nadležnu policijsku postaju.
U takvim slučajevima na mjesto događaja dolaze policijski službenik s kriminalističkim tehničarom i nadležni veterinarski inspektor, koji ovisno o štetnom događaju poziva i poljoprivrednog inspektora i/ili inspektora zaštite okoliša, koji daju prve izvještaje o događaju, izrađuju stručan izvještaj o događaju i osiguravaju prikupljanje uzoraka. Kriminalistički tehničar obavlja obradu mjesta događaja, prikuplja izvore otrovanja i izrađuje Zapisnik o očevidu. Nalog za vještačenje daje nadležna policijska postaja ili državno odvjetništvo.
U slučaju da je policijska postaja prva obaviještena o uginuću pčela dužna je o tome odmah obavijestiti Državni inspektorat čije inspekcije dalje sudjeluju u postupku ovisno štetnom događaju.
Osim uzimanja uzoraka za isključivanje bolesti pčela kako je prethodno navedeno, uzimaju se i uzorci za toksikološku pretragu.
Uzorci za toksikološku analizu od uginulih pčela čine pojedinačni uzorci svake pčelinje zajednice (50 tak uginulih pčela s podnice košnice). Uzorci se pohranjuju u zasebne sterilne plastične posude s zatvaračima koji dobro prianjaju na temperaturi od -20°C.
Nadležni inspektori osiguravaju uzimanje i dostavu uzetih uzoraka sukladno pravilima struke.
Uredba o zdravlju životinja (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/429) propisuje odredbe u području zdravlja životinja, uključujući i odredbe o registraciji subjekata i objekata. Sukladno Uredbi (EU) 2016/429 svi objekti na kojima se drže pčele (pčelinjaci) moraju biti registrirani pri nadležnom tijelu. Subjekti odgovorni za pčele na registriranim objektima (pčelari) odgovorni su za zdravlje pčela kako je određeno člankom 10. predmetne Uredbe te da posjeduju odgovarajuće znanje o bolestima životinja, između ostalog o bolestima koje se mogu prenijeti na ljude, načelima biosigurnosti, interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi, dobroj praksi u uzgoja životinja za životinjske vrste pod njihovom brigom te otpornosti na liječenje, uključujući antimikrobnu rezistenciju i njezinim implikacijama.
Sukladno Uredbi (EU) 2016/429, subjekti su dužni odmah obavijestiti nadležno tijelo ako postoje bilo kakvi razlozi za sumnju da je među životinjama prisutna bolest ili ako je prisutnost takve bolesti utvrđena među životinjama te da obavijeste veterinara o pojavi neuobičajenih uginuća i drugih znakova ozbiljne bolesti ili pojavi znatnog smanjenja stopa proizvodnje bez utvrđenog uzroka, u svrhu daljnjeg istraživanja, između ostalog u svrhu prikupljanja uzoraka za laboratorijsko ispitivanje ako situacija to zahtijeva.
Sukladno tome, nacionalni propisi Republike Hrvatske uređuju odgovornosti subjekata i postupak prijave bolesti životinja.
Člankom 18. Zakona o veterinarstvu (“Narodne novine”, br. 82/13, 148/13, 115/18 i 52/21) propisana je obveza posjednika životinja da ukoliko se pojave znakovi bolesti i/ili uginuće životinja mora o tome odmah obavijestiti veterinara. Nadalje, člancima 19. i 24. Zakona o veterinarstvu propisan je način postupanja veterinarskih djelatnika i ovlaštenih veterinara u slučaju sumnje odnosno potvrđenog slučaja bolesti životinja.
Pravilnik o prijavi bolesti životinja („Narodne novine“, broj 65/20) propisuje način prijave onih bolesti životinja koje podliježu prijavi sumnje odnosno potvrđenog slučaja te obveze posjednika životinja, veterinara, ovlaštenih veterinara, veterinarskih inspektora i službenih i referentnih laboratorija vezane za postupak prijave bolesti životinja. Člankom 3. predmetnog Pravilnika određena je obveza posjednika da u slučajevima znakova bolesti odnosno uginuća životinja o navedenom mora, odmah i bez odgađanja obavijestiti veterinara. Člankom 4. predmetnog Pravilnika propisana je dužnost veterinara da na svaku prijavu posjednika mora izaći na teren te obaviti klinički pregled životinja, utvrditi da li postoji sumnja na bolest, te da u slučaju sumnje na one bolesti životinja koje podliježu prijavi sumnje, mora o istome obavijestiti nadležnu ovlaštenu veterinarsku organizaciju. Članak 5. predmetnog Pravilnika propisuje dužnost ovlaštenog veterinara da u slučaju sumnje na bolesti koje podliježu prijavi sumnje, mora o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata, elektroničkim putem izvijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane i veterinarskog inspektora. Također, propisano je da o svakom potvrđenom slučaju bolesti koje sukladno
Pravilniku podliježu obvezi prijave potvrđenog slučaja, ovlašteni veterinar mora o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata, elektroničkim putem izvijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane i veterinarskog inspektora. Bolesti pčela koje sukladno Pravilniku podliježu obvezi prijave sumnje i/ili potvrđenog slučaja su akaroza pčela, američka gnjiloća, etinioza, europska gnjiloća, tropileloza i varooza.
Postupanje
Sukladno navedenoj legislativi, svako uginuće pčela pčelar je dužan prijaviti veterinaru, odnosno ovlaštenom veterinaru koji provodi klinički pregled i uzorkovanje kako bi se isključile bolesti pčela te postupa sukladno prethodno navedenim odredbama.
U slučaju kada se sumnja na druge uzroke uginuća (pr. trovanje pčela), veterinarska inspekcija obavještava i nadležnu policijsku postaju.
U takvim slučajevima na mjesto događaja dolaze policijski službenik s kriminalističkim tehničarom i nadležni veterinarski inspektor, koji ovisno o štetnom događaju poziva i poljoprivrednog inspektora i/ili inspektora zaštite okoliša, koji daju prve izvještaje o događaju, izrađuju stručan izvještaj o događaju i osiguravaju prikupljanje uzoraka. Kriminalistički tehničar obavlja obradu mjesta događaja, prikuplja izvore otrovanja i izrađuje Zapisnik o očevidu. Nalog za vještačenje daje nadležna policijska postaja ili državno odvjetništvo.
U slučaju da je policijska postaja prva obaviještena o uginuću pčela dužna je o tome odmah obavijestiti Državni inspektorat čije inspekcije dalje sudjeluju u postupku ovisno štetnom događaju.
Osim uzimanja uzoraka za isključivanje bolesti pčela kako je prethodno navedeno, uzimaju se i uzorci za toksikološku pretragu.
Uzorci za toksikološku analizu od uginulih pčela čine pojedinačni uzorci svake pčelinje zajednice (50 tak uginulih pčela s podnice košnice). Uzorci se pohranjuju u zasebne sterilne plastične posude s zatvaračima koji dobro prianjaju na temperaturi od -20°C.
Nadležni inspektori osiguravaju uzimanje i dostavu uzetih uzoraka sukladno pravilima struke.